|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Allegra je koracala sigurnim korakom kroz noc. Vracala se iz knjiznice. Ne osvrcuci se prosla je kroz jos dvije prazne ulicice kojima inace koracaju studenti. Kameni plocnik bio je sklizak od popodnevne kise. Uhvatila je tempo, ritmicki udarajuci stopalima o kamen. Voljela je kisu, ali trenutno nije bila vrijedna zaustavljanja. Cijeli Oxford trenutno je za nju bio nevazan. Morala je napisati esej o hramovima u staroj grckoj do sutra ujutro.
Ritam koraka nije se mijenjao i uskoro je presla jos tri ulice. Buljeci u sivi plocnik prolazila je pored zatvorenih trgovina i knjizara. Pokvarila je tempo zaustavivsi se da predje ulicu.
Osvrnula se po prvi puta kad joj je za oko zapeo svjetlucajuci predment. Zuti odsjaj odbijao se od kamena i treperio pod slabim svjetlom ulicne rasvjete. Vratila se na istu stranu plocnika kako bi vidjela predmet. Samo iz znatizelje. Skinula je kapuljacu i uhvatila dzepni starinski sat u ruku.Ponovno se sjetila svog nedovrsenog eseja spremavsi sat u unutarnji dzep. Pogledat ce ga kad napise zaostatak i odnjeti u referadu, ako je nekome od studenata ispao. Sumnjala je u te sanse.
Vratila je ustaljeni tempo i prosla jos dvije ulice. Izvadila je snop kljuceva i onim najvecim i najstarijim otvorila masivna drvena vrata. Pocela se uspinjati uskim, ali visokim stubistem uzivajuci njezinim, jos jace izrazenim, koracima koji su odzvanjali preko stepenica. Jos jedan kljuc, jednako star, ali manji, trebao joj je da otvori ulazna vrata u stan pretrpan papirima, knjigama, pisacim priborom i plocama. Odlozila je pelerinu na nestabilni stup debenih knjiga. Prosla je pogledom veliku prostoriju koju su ona, Bella i Charlie namjestile. Veliki kozni trosjed gledao je prema policama koje su također bile pune knjiga. U kutu je stajao veliki gramofon i do njega još polica, ali ove su bile pune ploca. Charlie i Belle nije bilo.
Allegra se uspela jos jednim stepenicama na polukat koji je odjeljivao spavaće sobe od dnevne. Prosla je sirokim hodnikom i skrenula u sobu na lijevoj strani. Velik krevet s baldahinom zauzimao je vecinu sobe dok su po zidovima visjeli posteri, a po podu su na urednim hrpama bili snopovi crteza. Iz ove sobe moglo se uci u jednu manju, Allegri je ona sluzila kao plakar. Veliki radni stol takodjer pretrpan razni priborom stajao je u kutu. Allegra baci biljeske iz knjiznice na stol i primi se pisanja eseja.
***********************************************************
Bella i Charlie su opet prasnule u smjeh. Prazan pub odjekivao je od smjeha. Konobar ih je cudno pogledao i vratio se brisanju drvenih stolova. Bilo je kasno i djevojke su se napokon odlucile platiti svoje vruce cokolade i otici. Ranije te veceri bile su u Londonu i vratile se u Oxford u pub nakon posjeta kinu. Allegra je bila jedina koja nije napravila svoj esej pa su je ostavile da ga u miru napise. Vracale su se u tisini, svaka zaposlena svojim mislima. Pub nije bio daleko od njihovog stana pa su ubrzo zalupile masivnim vratima kao Allegra dugo prije njih. Svjetlo je bilo ugaseno, pa su se povukle u svoje sobe misleci kako Allegra spava. Bella je zatvorila vrata nadesno u hodniku dok je Charlie produzila na kraj hodnika. Upalivsi priguseno svjetlo usla je u svoj svijet. Njezina, kao i ostale spavace sobe vecinom je bila ispunjena velikim krevetom s baldahinom. No, zidovi su bili puni fotografija. Svaki centimetar zida bio je prekriven fotografijama mjesta koje je do tad posjetila, pokojom njezinom slikom, dok je ostakak bio umjetnicki ili pak uspomene na razne dogadaje u njenom zivotu. Cesto su se pojavljivala i lica Belle i Allegre. Radni stol sluzio je kao smjestaj fotografskog pribora, a plakar je djelom sluzio i za razvijanje slika. Charlie se presvukla , navinula budilicu, uvukla se medju jastuke i zaspala.
Bella je bacila trzalicu na krevet, smjestila gitaru natrag na stalak i ugasila pojacalo koje je i onako bilo stisano do kraja. Nije mogla spavati. Sjela je na pod i pocela skupjati note slazuci ih na uredne hrpe koje je kasnije premjestila na brojne vece hrpe poredane po cijeloj sobi. Posteri su pod slabasnim svjetlom izgledali sablasno dok se ona tiho kretala i razmjestala papire. Kad je zavrsila zatvorila je vrata plakara. Pogledao ju je njen Freddie. Sada je i on izgledao sablasno pod nesigurnim, tanasnim svjetlom.
Ugasila je upravo to svjetlo i na trenutak uzivala u tisini i mraku. A onda je otisla utaziti svoju zedj. Izasla je iz sobe is spustila se stepenicama u dnevni boravak. Skrenula je na lijevo, prosla pored silnih polica koje su izgledale kao da ce se svaki tren urusiti i usla u kuhinju. Polako se kretala po kuhinji vadeci casu i bocu hladne vode. Sjela je za stol opet osluskujici tisinu i vrteci bocu medju rukama. Bilo je tek pola dva. Kad je popila, polako, vukuci se s noge na nogu presla je u dnevni boravak gazesi kroz mrak. Bas kad je krenula prema stepenicama nagazila je na nesto hladno.
Sagnula se i podigla dzepni sat, zalacasne boje. Promatrala ga je trenutak na mjesecini, pa se istim onim usporenim korakom vratila u sobu drzeci lanac sata u ruci. Zatvorila je i potom zakljucala vrata. Upalila je priguseno svjetlo i sjela na krevet. Premjestala je sat iz ruke u ruku, gledajuci ga prvo iz vana, a onda kad ga je otvorila presla je prstima preko malih vratasca, prinjevsi ga mutnom svjetlu. Procitala je posvetu ''Tepus non est''. Pošto je ucila latinski, kao i Charlie i Allegra, odmah je znala prijevod kratke recenice. ''Vrijeme ne postoji''-prosaptala je. Ova recenica privuka je njezinu paznju. Pocela je okretati kazaljke u smjeru obrnutom od onog u kojem bi se trebale gibati. Otvorila je i druga vratasca, na suprotnoj strani. Ocekivala je da ce vidjeti malene zupcanike, ali na drugoj strani bio je minijaturni kalendar, koji se takodjer mogao okretati. Pogledala je kad je sat stao i namjestila kalendar na danasnji datum. Onda se nastavila igrati s kazaljkama i dalje ih okrecuci.
Osjetila je nagli trzaj iz ruku, htjela je pustiti sat, ali ruke su joj bile kao zaljepljene za njega. Ponovno je gledala sebe kako okrece kazaljke i sapce posvetu, ali sve je to bilo ubrzano. Da je trepnula propustila bi cijelo njezino odkrivanje sata. Promatrala je trenutke danasnjeg dana koji su joj munjevito prolazili pred ocima. Shvatila je da putuje u proslost. Uhvatila ju je panika. Koliko je pomaknula kazaljke? Koliko ce daleko odputovati? Kako ce se vratiti? Pregledala je cijeli dan u nekoliko sekundi, druzenje u pubu, posjet Londonu, popodnevne sate, rucak, ucenje, dorucak i budjenje. Gledala se kako spava, kad je osjetila da je sve naglo usporilo i pokrenulo se normalnim redosljedom.
Sat joj je pao iz ruke, a ona se svalila na pod vlastite sobe u kojoj je ona ujedno spavala na krevetu. Opet je primila sat, panicno pokusavajuci ubrzati vrijeme. Nista nije uspjevalo. Vrtila je kazaljke naprijed, pa opet nazad. U nedogled.
Vec je pocelo svitati kad se sjetila da nebi bilo dobro da ugleda sebe dok petlja po satu. Potrcala je prema plakaru, krajickom oka primjetivsi kako se Bella iz proslosti budi, ustaje, rasteze se i odlazi iz sobe. Kad je shvatila da ce se dan ponoviti onakav kakvog ga je prozivjela, Bella se pokusala sjetiti sto je radila to jutro. Koliko joj je vremena trebalo da doruckuje i ponovno se vrati u sobu. Ubrzo se ostavila tog razmisljanja jer se sjetila da toga jutra nije ulazila u plakar. Ostat ce ovdje, sakrit ce se dok ne odgonetne kako da se vrati u buducnost.
Prelazila je prstima preko posvete, gledala u maleni kalendar, okretala kazaljke. A onda, nako sati sjedenja sinulo joj je da bi mogla pokusati ponoviti isti postupak, samo okrecuci kazaljke u drugu stranu. Sapnula je-''Tempus non est'', okrenula kazaljke na ono vrijeme kada je zadnji puta pogledala na sat, u pola dva u noci. Trenutno je osjetila ubrzanje, ovaj puta tocno znajuci sto se dogada. Za koju sekundu nasla se u svojoj sobi. Osluskivala je, za svaki sulcaj. Cula je korake. Opsovala je shvativsi da nije tocno okrenula kazajke. Zadnji puta kad je pogledala na sat bilo je u kuhinji. Znaci, svakog trena, Bella sa satom kojavit ce se na vratima. Ponovno je ustala i potrcala prema zatvorenom plakaru. Zatvorila je vrata u istom trenutku kad je druga Bella usla u sobu. Tiho se sagnula, cucnuvsi tik uz kljucanicu i gledajuci sebe kako petlja po satu po drugi put. Jos malo. Trepnula je, a onda Belle koja je bila u sobi vise nije bilo.
Nije bila sigurna da li moze izaci iz plakara. Priguseno svjetlo slabasno je treperilo dok je Bella u plakaru nestrpljivo iscekivala. Proslo je vec deset minuta, pa je zakljucila kako moze izaci. Bacila se na krevet, sada istinjski umorna i ubrzo zaspala.
